Posljednji pravi Rover, samostalno razvijen i rađen u staroj tvornici u Solihullu, oduševio je atraktivnim dizajnom, gotovo doslovno prekopiranim od nezaboravnog modela Ferrari 365 GTB/4, poznatog kao Daytona…
… ali i drugih je vrlina imao dovoljno za titulu Europskog automobila 1977. godine. Neuobičajeno za klasu, dizajn Davida Bachea imao je peta vrata, a ukupno ih je proizvedeno 303.345 – šteta, potencijal je bio daleko veći.
Nažalost, kao i mnogo puta kasnije, Roverova kontrola kvalitete pokazala se vrlo upitnom (problemi su za tu marku počeli ulaskom u British Leyland, ranije su bili mnogo kvalitetnije izrađeni), no model je ipak bez velikog zastarijevanja izdržao desetljeće na tržištu. Izvorno ponuđen samo kao 3500 s V8 motorom, kasnije su stigli šestaci 2300 i 2600, a u 1980-ima i 4-cilindrični 2000, kao i turbodizelski 2400 SD.
Potkraj proizvodnje ponio je ime Vitesse, a kolekcionarski je najzanimljiviji kasni 3500 Vanden Plas EFi sa 190 KS. Usprkos kvarljivosti, koja je ponajprije pogađala ranije serije, SD1 je upamćen kao sjajan automobil na svim drugim područjima. Ima i ozbiljan trkaći pedigre. Vladao je pistama na Otoku i u Europi, pripremljen od TWR Racinga pokojnog Toma Walkinshawa, a osvojio je i veliku australsku utrku Bathurst 1000.
Glavnina prodaje odvijala se na domaćem tržištu. Britanske TV serije teško su zamislive bez SD1 u policijskim bojama, a model je i u stvarnosti bio često korišten za to – Britanci su već u to vrijeme mnogo radije kupovali uvozne automobile luksuznijih klasa, pa je Rover umnogome ovisio o flotnoj prodaji državnim službama i drugim kupcima iz tog sektora. Nekoliko ih još postoji kod nas, no pitanje je li ma koji vozan i registriran.
