Hermann Paul Müller, uspješan vozač motocikala, motocikala s prikolicom i trkaćih automobila, rođen je 21. studenoga 1909. u njemačkog gradu Bielefeld (Sjeverna Rajna-Vestfalija)
Hermann Müller je natjecateljsku karijeru započeo 1928. u timu Imperia, 1932. postaje njemački prvak u klasi motocikala s prikolicom, a 1936. njemački motociklistički prvak u klasi 500. Na trkaće automobile prelazi 1937., vozeći za Auto Union.
Hermann Müller jedinu automobilsku Grand Prix pobjedu osvaja 9. srpnja 1939., na čudnoj VN Francuske u Reimsu. Redom su otpadali Rudolf Caracciola, Tazio Nuvolari, Manfred von Brauchitsch i Hermann Lang. Taktički mudrom vožnjom ciljem je prošao prvi. Drugi je bio momčadski kolega Georg Meier, a treći René Le Bègue iz tima Talbot. Obojici je to bilo jedino pojavljivanje na pobjedničkom postolju u karijeri.
AIACR, tadašnja krovna automobilska asocijacija, nikada nije službeno objavila pobjednika Europskog prvenstva te sezone zbog izbijanja II. svjetskog rata. Premda bi Müller osvojio prvenstvo na bodove, zbog pritiska predsjednika njemačke motosportske organizacije (uprava u Parizu je, zbog geopolitičke taktike, popustila Nijemcima), prvak je postao Hermann Lang.
Nakon II. svjetskog rata Hermann Müller se vratio moto utrkama, osvojivši 1947. i 1948. njemačke titule u klasi 250, vozeći za tim DKW. Osvojio je 1955. svjetsko prvenstvo klase 250 vozeći NSU Sportmax. Postavio velik broj svjetskih brzinskih rekorda u pet klasa na šest udaljenosti za NSU na slanoj ravnici Bonneville 1956.
Do danas je ostao najstarija osoba koja je osvojila Grand Prix svjetsko prvenstvo u motociklizmu, u dobi od 46 godina. Hermann Müller, svestrani njemački vozač, umro je 30. prosinca 1975.
