Citroën Traction Avant prvi je europski velikoserijski automobil s prednjim pogonom predstavljen odabranom društvu francuskih novinara 18. travnja 1934.
Ideja prednjeg pogona nije sama po sebi bila nova – Latil ju je primjenjivao još potkraj 19. stoljeća, a Cord stavio u serijsku proizvodnju potkraj 1929..
Druga američka tvrtka, Budd, na salonu u Detroitu 1931. predstavila je prototip automobila s prednjim pogonom i samonosećom karoserijom (ovo drugo je inovacija Lancie, prvi puta primijenjena na modelu Lambda 1922.) – na tom se salonu zatekao i Andre Citroën, koji je odmah požurio od Budda otkupiti patente i zaštićena prava.
Nakon iznimno skupog trogodišnjeg razvoja, predstavljeno je vozilo bilo uistinu revolucionarno, ali je taj razvoj ujedno bio toliko skup da se tvrtka našla pred bankrotom. Jedan od najvećih vjerovnika, gumarska kompanija Michelin, preuzeo je vlast nad tvrtkom, a Andre Citroën umro je, gotovo bi se doslovce moglo reći od tuge, samo godinu dana potom.
Citroënova zadnja kreacija nije umrla s njim. Naprotiv, Traction Avant (izraz koji na francuskom doslovno znači ‘prednji pogon’), koji je ujedno bio i prvi ‘hatchback’ u povijesti, nastavio je živjeti – 759.123 primjerka proizvedena su do 1957, bez većih dizajnerskih ili mehaničkih promjena, osim povećanja prtljažnika dodavanjem vanjske ekstenzije 1952.
Nakon rata u ponudi više nije bilo najmanjeg 7CV motora, a šesterocilindrični 15CV predstavljen je 1938. Velika većina svih Tractiona bile su varijante modela 11CV s klasičnim Citroënovim motorom 1.9, u limuzinskoj izvedbi. Napravljeno je nekoliko tisuća primjeraka modela Commerciale sa stražnjim vratima – klasični hatchback, i to početkom pedesetih! Posve su rijetke coupe i roadster verzije, kao i nikada u serijsku proizvodnju uvedeni 22CV s V8 motorom.
Šteta što ta varijanta nije zaživjela – francuski bi je gangsteri i žandari zasigurno dočekali s jednakim entuzijazmom – obje su grupacije dekadama preferirale Traction Avant zbog izvrsnog ležanja u zavojima i sjajne upravljivosti. Michelinov novi patent, radijalne gume, također su svjetsku premijeru doživjele upravo na ovom automobilu, kao dodatak sjajnom nizu tehnoloških inovacija. Pa čak je i Žabina hidropneumatika prvi puta, dijelom, zaživjela u ovjesu zadnjih Traction Avanta.
Jedina značajnija dizajnerska promjena u više od dva desetljeća proizvodnje bilo je dodavanje povećanog, izbočenog prtljažnika straga Kod nas danas postoji nekoliko očuvanih primjeraka ovog kultnog automobila, koje povremeno susrećemo na skupovima oldtimera, a poznato je i nekoliko primjeraka koji čekaju restauraciju.
Zapamćena je i anegdota s početka 1990-ih kad je Tajči, tada na vrhuncu popularnosti, morala od prenapasnih obožavatelja za jednog nastupa popraćenog revijom oldtimera potražiti spas bijegom na stražnju klupu prekrasnog crnog Traction Avanta! Ne sumnjamo da joj je ondje bilo udobno.
Još više bi mjesta imala da je to bila produljena Legere verzija, s kakvom na susretima oldtimera nastupa jedan poznati oldtajmeraš iz Karlovca. Taj je primjerak također crne boje – iako se ovaj model mogao dobiti i u drugim nijansama, francuski su gangsterski filmovi učinili svoje i danas se većina vlasnika pri restauriranju odlučuje prelakirati automobil u klasičnu crnu boju, koja mu, ruku na srce, sjajno pristaje.
Jedinstvena pojavnost i izniman stil garantiraju nam da će ovaj automobil, koji se u Francuskoj još i danas može razmjerno jeftino nabaviti, još desetljećima ostati jedan od najpopularnijih europskih oldtimera.
