Većina marki na 12 V prešla je do početka 1960-ih, a napon od 6 V najduže su zadržali Citroën 2CV (Spaček), do 1966., i Volkswagen Buba, do 1967.
Mnogi se pitaju, kad je 6-voltna automobilska instalacija prebačena na 12-voltnu?
Bilo je to nužno zbog povećanja broja i snage električnih potrošača, kako bi se smanjili električni gubici i povećala učinkovitost. Istodobno se smanjila potreba za velikim presjekom vodiča, pa su postali tanji i lakši.
Električni sustav automobila bio je 6-voltni od 1918. do sredine 1950-ih. Prepoznavao se po akumulatoru s tri ćelije (i čepa za ulijevanje elektrolita, odnosno destilirane vode). Potom se prelazi na 12-voltni, sa šest ćelija. Većina proizvođača to je napravila do početka 1960-ih.
Posljednji automobili koji su koristili 6-voltnu električnu instalaciju bili su Citroën 2CV (Spaček), do 1966., i Volkswagen Buba, do 1967.
Bilo pa prošlo (1): Rasplinjač (karburator, fergazer), tekuće gorivo pretvara u plinovito…
Bilo pa prošlo (2): OHV: motke guraju viseće ventile, razvod popularan prije OHC-a
Bilo pa prošlo (3): Comprex, manje učinkovita alternativa turbopunjaču
Bilo pa prošlo (4): Brisači farova automobila (1970. – 1997.)
Bilo pa prošlo (5): Dinamo: električni generator koji je 1960-ih kapitulirao pred alternatorom
Bilo pa prošlo (6): Motor uzdužno straga, koncepcija koja je starije naučila voziti
Bilo pa prošlo (7): V4 motor, kompaktan paket za (najčešće) uzdužnu ugradnju
Bilo pa prošlo (8): Zračno hlađenje automobilskog motora
Bilo pa prošlo (9): Kruti ovjes (most) straga: ‘out’ u limuzini, ‘in’ u kamionu
Bilo pa prošlo (10): Razvodnik paljenja, klasični mehanički, bila su to vremena…
Bilo pa prošlo (11): Dijagonalne gume, super na blatu, loše na asfaltu…
Bilo pa prošlo (12): Usisni dizelski motori, zlatna vremena bez turbopunjača
Bilo pa prošlo (13): Paljenje motora ‘kurblom’, trebala je muška snaga i oprez
