Redovita kontrola parametara benzinskih motora dijagnostičkim uređajima i mototesterima višestruko je korisna, jer se pravodobno otkrivaju svi problemi u radu motora i nepravilni parametri, koji smanjuju snagu i skraćuju vijek te povećavaju potrošnju i emisiju štetnih plinova…
Automobil je najbolje redovito servisirati u ovlaštenom servisu, no mnogi vlasnici automobila, posebice nakon isteka jamstva, zaborave na to ili im postane skupo. Time rade višestruku štetu, jer se male nepravilnosti pretvaraju u velike kvarove, a istodobno se povećava potrošnja goriva i emisija štetnih plinova.
Elektronička kontrola bitnih parametara motora na dijagnostičkom uređaju i mototesteru prva je faza svakog servisa, a može se napraviti i odvojeno. Kvalitetnu dijagnozu preporučljivo je napraviti svakih 20.000 km ili jedanput godišnje.
Tada se na elektroničkom dijagnostičkom uređaju najprije analiziraju memorirane greške u radu motora, prvenstveno u EGR ventilu, mjeraču protoka zraka i senzorima za temperaturu usisanog zraka, rashladne tekućine, tlaka usisanog zraka, brzine vrtnje motora…
Nakon toga se na mototesteru analizira sastav ispušnih plinova, jer je to pokazatelj stanja motora, prvenstveno sustava za napajanje gorivom i paljenje. Udio ugljičnog monoksida (CO) treba biti manji od 0,3%, ugljikovodika (HC) manji od 100 mg/kg, kisika (O2) od 0,5 do 1% i ugljičnog dioksida od 14 do 16%.
Povećani sadržaji ugljičnog monoksida i ugljikovodika ukazuju na loše i nepotpuno izgaranje, a tada se istodobno smanjuje sadržaj ugljičnog dioksida. Sve se to vidi po faktoru zraka lambda, koji kod ispravnog motora mora biti jednak jedinici.
Zbog toga je to jedan od najvažnijih parametara, koji se određuju elektroničkom dijagnostikom. Istodobno se osciloskopom ispituje vrijeme otvorenosti injektora, ispravnost senzora brzine vrtnje motora, temperature rashladne temperature, temperature i tlaka usisanog zraka, potenciometra leptirastog ventila, napona na lambda sondi (0,1 do 0,9V) te sadržaj kisika (oko 0,2 posto).
Po tome se procjenjuje stanje i ispravnost motora te može poslužiti kao putokaz što treba raditi na motoru. Najčešće se radi o neispravnim sustavima za paljenje i ubrizgavanje, primjerice probijanju visokog napona (neispravne bobine i visokonaponski kablovi), nefunkcioniranje lambda sonde, neispravnosti senzora, zaprljalim brizgalicama, a često i u dotrajalim svjećicama.
Dijagnostika je zbog toga dragocjena, jer se precizno utvrđuje što treba izmijeniti, olakšava servisiranje motora te smanjuju troškovi popravaka i korištenja automobila.
