Amilcar, tvornica iz Pariza, osnovana 1921., postala je popularna po izvrsnom omjeru kvalitete i cijene te sportskom luksuzu automobila. Naziv je kratica imena utemeljitelja – Lamy i Akar, a puni naziv tvrtke je Societe Nouvelle pour l’Automobile Amilcar
Foto: Cyrilb1881, Wikimedia Commons
Prvi model bio je Typ CC iz 1922., s 4-cilindarskim motorom obujma 903 ccm i bočnim ventilima. Dvije godine potom napravljen je model CGS (Gran Sport) s motorom od 1094 ccm s ventilima u glavi.
Tijekom 1920-ih proizvodili su uspješne sportske automobile sa 6-cilindarskim kompresorskim motorima obujma 1100 ccm, koji su bili zanimljivi po bregastom vratilu u bloku, s kugličnim ležajevima. Potom je stigao još sportskiji model CGSS (Gran Sport Surbaise).
Na osnovu tih automobila, u formi roadstera, Amilcar je napravio dva luksuzna modela – Tipo E i Tipo L, a proizvodnja po licenci pokrenuta je u Njemačkoj (Pluto), Austriji (Grofri) i Italiji (Amilcar Italia) Na temelju njih 1926. je konstruiran G6, koji je u sportskoj verziji razvijao 83 KS.
Dvije godine poslije stiže 8-cilindarski motor obujma 1811 ccm, a potom od 1994 ccm. Proizvodio se do kraja 30-ih i prilagođavao tržišnim modelima. Iz tog perioda nastali su 5CV, 12 CV, N7 i 14 CV G36, koja pokrivaju segment tržišta, za kupce koji od vozila traže ‘personality’. Napravljena su i dva sportska modela, serije M2, obujma 1,25 i 1,75 litara.
Posljednjih godina, od 1937., kad Amilcar preuzima tvrtka Hotchkiss, pa do 1940., kad se zbog rata proizvodnja gasi, sa značkom Amilcar radila su napredna vozila sa samonosećom karoserijom. No u sjećanju su ipak ponajviše ostali modeli iz 1920-ih, koji su mnogima manje imućnima predstavljali realnost dok su maštali o Bugattiju T35.
Na crvenom dvosjedu Amilcar, 1927. u Nici, poginula znamenita američka plesačica Isadora Duncan, kad joj se dugački šal, kojeg je nosila oko vrata na suvozačkom mjestu otvorenog roadstera, zapleo oko vratila stražnjeg kotača.
