Prije gotovo 125 godina Ferdinand Porsche sudjelovao je u razvoju električnog vozila. Pokretao ga je motor na glavčini kotača. Tehnologija je postala senzacija – i čak je sletjela na Mjesec gotovo 70 godina kasnije…
14. je travnja 1900. godine i revolucionarni električni automobil, temeljen na sustavu Lohner-Porsche, slavi premijeru u Palači elektrike na pariškoj izložbi. To je inovativni koncept vožnje koji donosi široku prepoznatljivost imena Porsche. Novine Berliner Zeitung izvještavaju: “Epohalna inovacija vozila donosi potpuno uklanjanje srednjeg prijenosa (…) kroz integraciju elektromotora, Porsche sustava, u glavčine prednjih kotača.”
Ovo je prvi pohod 24-godišnjeg Ferdinanda Porschea u središte pozornosti kao automobilskog inženjera. Za tvrtku Jacob Lohner & Co. sa sjedištem u Beču, u samo deset tjedana razvija električno vozilo s motorima u glavčini kotača integriranim u prednjoj osovini. Svaki od dva električna motora daje 2,5 KS, a najveća brzina Lohner-Porschea je 32 kmh. Kočnice se mogu primijeniti na sva četiri kotača u isto vrijeme, što je za to vrijeme, davnu 1900. godinu bila prekretnica. Samo to otkriva da Ferdinand Porsche utjelovljuje skladnu ravnotežu tehničkog talenta, konstruktivne kreativnosti i poriva za optimizacijom postojećih rješenja.
Motor s glavčinom kotača njegovo je otkriće. Važno je napomenuti da se tehnologija od samog početka naziva “Sustav Lohner-Porsche”. To je zato što, zajedno s Ludwigom Lohnerom, Porsche razvija modularni sustav za električni pogon kao i tri veličine motora i razine performansi do 12 KS po kotaču – za osobne automobile, autobuse i teške kamione. Domet vozila s olovnim akumulatorom je oko 50 kilometara. Porsche također razmatra ideju o korištenju tehnologije u motosportu, budući da su utrke već tada uživale veliku popularnost. Godine 1900., te iste godine, dovršava električni trkaći automobil s četiri motora na glavčinama kotača, od kojih svaki daje 14 KS. On krsti auto “La Toujours Contente” (onaj koji je uvijek sretan). To je prvo vozilo na svijetu s pogonom na sve kotače.
Na temelju ovog modularnog sustava, Porsche također razvija prvi funkcionalni hibridni automobil na svijetu, Lohner-Porsche Semper Vivus (latinski za “uvijek živ”). Razvija se koncept kombiniranog pogona na plin i elektriku jer baterije često stvaraju probleme, a infrastruktura za punjenje praktički ne postoji. Semper Vivus hybrid i Mixte, optimizirana verzija serije iz 1901., rješavaju te probleme elegantnim rješenjem koje kombinira četverocilindrični prednji motor s generatorom kako bi se stvorio mobilni opskrbljivač električnom energijom.
Na temelju Lohner-Porsche sustava u konačnici se proizvedi oko 300 vozila. Bečki vatrogasni dom dobiva 40 modela; neki se koriste kao taksiji; a drugi idu privatnicima. Ali kao praktičan pogon za osobne automobile, motor s glavčinom kotača ubrzo pada u stranu, s drugim konceptima koji su prikladniji za masovnu proizvodnju. Ali tehnologija se ponovno pojavljuje na “raketnoj” putanji ranih 1970-ih. NASA-ina tri lunarna vozila – lunarni roveri misija Apollo 15, 16 i 17 – pokreću električni motori s glavčinama kotača – dijelom zahvaljujući Porsche pionirskom radu. Ovo nije bilo iznenađenje za njegovog bivšeg šefa, Ludwiga Lohnera. Kada su ga pitali o mladom inženjeru na pariškoj izložbi 1900., rekao je: “To je čovjek pred kojim je velika karijera. Puno ćete čuti o njemu u budućnosti. Njegovo ime je Ferdinand Porsche.”
