Od nekoliko nezaboravnih europskih bestsellera do čudnih i opskurnih tehnoloških stranputica, koje su umalo kompromitirali koncepciju
Volkswagen i Porsche nipošto nisu jedini europski proizvođači koji su koristili boksere. No kod ostalih nalazimo na neobičnu mješavinu vrlo poznatih i uspješnih modela s opskurnim i promašenim idejama. Prvi je 6-cilindarski bokser u povijesti još 1901. razvila i ponudila zaboravljena britanska tvrtka Wilson-Pilcher. Na Otoku se koncepcija ipak nije primila.Jedini značajniji model s bokserom, Jowett Javelin iz 1947. imao je motor položen vrlo nisko, u nosu ispred hladnjaka. Smatran je vrlo naprednim, no na tržištu nije postigao veći uspjeh.Britanci su nam ipak dali jednu neobičnu izvedenicu. Zamislite dva spojena boksera, jedan iznad ili pored drugoga, i dobit ćete H motor. U avijaciji su dosta eksperimentirali s njima, no jedini automobilski primjer je BRM-ov 16-cilindarski motor za Formulu 1 iz 1960-ih. Koncept je napušten zbog kompleksnosti i visokog težišta. Ipak, još jedna engleska marka, Brough Superior, je 1938. ugradila 4-cilindraš H oblika na motocikl Golden Dream.Mnogo više uspjeha imali su francuski bokseri. Citroën 2CV i svi njegovi derivati koristili su gotovo neuništivi 2-cilindraš, motor jednostavne koncepcije na kojem uz malo mehaničkog znanja možete i sami ‘pokraj ceste’ izvršiti generalku. Zrakom hlađen 6-cilindarski bokser trebao je pokretati i najrevolucionarniji automobil svih vremena, Citroën DS, no nestalo je novca za razvoj, pa to nikada nije zaživjelo. Panhard je zato dugo i uporno proizvodio sjajne i živahne automobile, koji su, mada pokretani malim dvocilindričnim bokserima, ostvarili enormnu količinu sportskih uspjeha. Slično se može reći i za austrijski Steyr-Puch, koji je zamijenio redni motor Fiata 500 bokserom i kreirao moćnu jurilicu. Alfa Romeo Alfasud imao je istu osnovnu koncepciju kao Citroën GS, samo što 4-cilindarski ‘bokser’ 1186 ccm/63 KS nije imao zračno, nego tekućinsko hlađenjeU Njemačkoj, BMW je poznat po motociklima s bokserom, no ‘velika Isetta’, model 600 iz 1957. i uspješni 700 iz 1959. bili su automobili takve koncepcije. Daf, Goliath, Hotchkiss i još nekoliko manjih proizvođača također su koristili boksere.Pored Napulja je pak 1971. počela proizvodnja Alfasuda, sjajne upravljivosti i vrlo nekvalitetnog lima. Modeli 33 i Arna nisu popravili reputaciju, ali 145 i 146 su 1994. riješili problem hrđe. Bokser je zamijenjen 1997., no ostao je drag Alfistima. U Torinu je pak 1976. Lancia predstavila luksuzni model Gamma, no 4-cilindarski bokser, mada uspješan u manjem modelu Flavia, nije bio dovoljno ekskluzivan ni uglađen za standarde te klase.Bizarno, i Ferrari je u ponudi imao neke vrlo ekskluzivne modele s oznakom BB, što je bila kratica od ‘Berlinetta Boxer’, no ti modeli imali su motor koji, tehnički gledano, uopće nije bio bokser! Ne smije se brkati V motor s kutom među cilindrima od 180°, kakav je koristio Ferrari, s bokser motorom, jer su kod njega klipnjače nasuprotnih cilindara na zajedničkim rukavcima koljenastog vratila. Bitna je razlika i u radu: nasuprotni klipovi bokser motora idu jedan prema drugom (boksaju se), a kod V motora s kutom 180º idu jedan za drugim. Takva je izvedba jednostavnija i jeftinija, ali je zbog lošijeg dinamičkog balansa prikladna samo za sportske motore s osam i više cilindara. Na trkaćim ju je automobilima uspješno primijenio i Alfa Romeo, no danas se više ne koristi.PROČITAJTE I PRVA DVA DIJELA SERIJALA:Bokserski motori – serijal o koncepciji koja je obilježila automobilsku povijest (1/4)Povijest bokserskih motora (2/3): proslavili ih Volkswagen i Porsche

Autor