Nakon bijega iz užurbanog Tokija, Mazda donosi priču o svestranom modelu CX-5 u putopisu…
Prohladno je jesensko subotnje jutro u bogatoj shopping četvrti Ginza u Tokiju, a ja se divim odrazu Soul Red Crystal CX-5 u elegantnom izlogu dok čekam da se promijene svjetla na semaforu u ulici Chuo-dori. Unatoč ranom satu – sunce je tek probilo vrh luksuzne robne kuće Ginza Six – pločnici vrve ambicioznim kupcima, koji su došli da ovdje provedu jedan dan maloprodajne terapije i okrijepe se u restoranima s Michelinovim zvjezdicama.
Unatoč mom početnom optimizmu (ulice su bile prazne prije samo sat vremena) ovo očito nije pravo mjesto za vožnju, a ta spoznaja se dodatno pojačala kada se ljubazni policajac nagnuo prema meni i pristojno objasnio da ne mogu dalje; cesta je vikendom rezervirana samo za pješake. Zasad situacija ne izgleda baš predobro: Mazda CX-5, pun spremnik goriva, a nema se kamo otići. Odnosno, nigdje u Ginzi. Vrijeme odluke. Okrećem upravljač i vodim iznenađujuće okretan SUV kroz mnoštvo uskih ulica i kroz grad, sve dok kule ne postaju kuće, a kuće polja, a Tokio je daleko iza nas. Naše odredište? 92 kilometra južnije, do grada Hakone na obali jezera u Kanagawi i legendarne autoceste Hakone, službenije poznate kao Anest Iwata autocesta Hakone.
Dovršena sredinom prošlog stoljeća kao održivo sredstvo za komercijalne kamione da prelaze planine koje okružuju lokalne gradove, autocesta Turnpike je prošla kroz nekoliko transformacija. Dolaskom učinkovitog, modernog sustava autocesta u Japanu, cesta s naplatom cestarine pala je u nemilost sve dok je nisu ponovno otkrile japanske automobilske zajednice, koje su popularizirale autocestu Turnpike kroz manga stripove, videoigre i natjecanja u driftanju (nekima je Turnpike rodno mjesto driftanja ). Od 2014. do 2017. Mazda je posjedovala prava na imenovanje i tako je rođena Mazda Turnpike Hakone odnosno autocesta Mazda Hakone. Provjeravam svoju brzinu. I puko razmišljanje o ruti može ubrzati automobil.
“Mazda ne proizvodi samo automobile, ona stvara zajednice.”
Ulaz na autocestu počinje u podnožju golemog planinskog lanca koji gleda na pjenušavi zaljev Sagami, a ruta se uspinje preko 1000 metara na dionici od 14 kilometara. Više nije sponzorirana od strane Mazde i ponekad poznata jednostavno pod imenom Hakone Turnpike, na njoj postoji ograničenje brzine od 50 km što znači da je današnja vožnja možda malo mirnija nego što bi to povijest očekivala, ali drago mi je zbog toga. Početni pogledi dolje na more su spektakularni, a cesta je posuta prskanjem zlatnog lišća, dok nježni dodir jeseni prolazi kroz japanski povjetarac.
Koristim trenutak da se divim svestranosti Mazde CX-5. Prije samo dva sata činilo se kao da je rođena za grad kada je jurila uskim ulicama Tokija koje su inače rezervat japanskih Kei automobila. Zatim je, na autocesti, postala čisti SUV, glatko gutajući kilometre na našem putovanju prema jugu. Sada, dok se penjemo uz planinu, šesterostupanjski mjenjač Skyactiv-Drive i i-Activ AWD sustav počinju odrađivati težak posao, vodeći me bez napora od jednog do drugog zavoja i odmah dalje do sljedećeg. Prebrzo prolazimo drvored i stižemo do vrha, vidikovca i nevjerojatnog prizora planine Fuji.
Privlačnost najpoznatije planine u Japanu znači da je parkiralište na vidikovcu puno lokalnog stanovništva i turista u jednakoj mjeri, a slučajni me susret ovdje podsjetio da Mazda ne proizvodi samo automobile, već stvara i zajednice i okuplja ljude na jedinstven način. Postava od četiri MX-5 upoznaje me s Asakom, Himeko, Mikuko i Yuki, jedinstvenom skupinom žena koje povezuje ljubav prema vožnji. Nakon što su se upoznale kroz kombinaciju društvenih mreža i automobilskih događanja, ove avanturistice sada zajedno kreću na cestu kako bi podijelile svoju ljubav prema vožnji i ljubav prema Mazdi MX-5 koja seže duboko kroz generacije. “Tata mi je rekao da ako ikada namjeravam kupiti auto, bolje da to bude Mazda”, smije se Yuki, dok pale svoje motore i odlaze u konvoju prema jezeru Ashinoko u Hakoneu, nakratko odvlačeći poglede pune divljenja (i kamere) od planine Fuji.
I moje vrijeme na autocesti je završilo. Moje konačno odredište je Hakone Retreat Villa, luksuzni svijet osamljenih šumskih kućica s termalnim kupkama i toplim pećima na drva. Poput planine Fuji i vidikovca, i ovo mjesto je utočište svijeta starog i novog. Nabrano prozorsko staklo, staro više od jednog stoljeća, i drevna ploča stola izrađena od pojedinačnih komada drveta u kombinaciji s vrhunskom tehnologijom i svjetskom kuhinjom stvaraju mali raj mira. Sjedim, gledam zalazak sunca i razmišljam o dugim zavojitim cestama, lišću koje lagano pada i jednom od sjajnih životnih iskustava vožnje.
